Pećina Ledenica - da se sLediš

Jedan manji, ali poučan izlet, koji se preporučuje od 9 - 99 godina :)

Sve bi to bilo u duhu pećine, da Ledenica nema svoje mračne tajne...

Kako je to počelo

Četvrtak veče, sjedimo u kafani pijemo pivo i kujemo plan kuda za vikend na vožnju, Predlažem da odemo do Drvara da obiđemo jednog druga i usput posjetimo Titovu pećinu, međutim kum se javlja i kaže da je tu negdje oko Bosanskog Grahova bio u nekoj pećini Ledenica i da je ostao bez teksta kada su je obišli, brzo smo proguglali i vidjeli o čemu se radi i dogovor je pao u nedelju idemo u Ledenicu.

Hvatamo se telefona i zovemo ostale da vidimo ko bi sve išao da obiđemo ovo čudo prirode.

Na kraju nas šestoro krećemo u avanturu.

Inače Pećina Lednica (Resanovačka pećina ili Ledenica) se nalazi u selu Resanovci 2,5 kilometra udaljena od magistralne ceste Bosansko Grahovo-Drvar. Prije rata bila je osvjetljena, a krasilo ju je izuzetno bogatstvo pećinskog nakita. U vremenu nakon rata rasvjeta je pokradena, a dio nakita uništen i odnešen. Pećinu čini 13 dvorana ukupne dužine 697,5 metara, a površina 8.477 m2. Preuzeto sa Wikipedije.

Subota veče još jednom provjeravam čeone lampe, baterije I svjetiljke. Završavam sa pakovanjem i pravac krevet.

Moj ljubimac Yamaha TDM 850 3vd matora drtina ali radi posao.

Poslednje provjere i polazak do mjesta okupljanja.

Dogovorili smo se da se nađemo u kafe Buk (Banja Luka) popijemo kaficu i lagano bez žurbe do odredišta. Naravno uvijek kum kasni i dolazi kada smo se mi već spakovali i spremamo se da krenemo.

Ruta kojom smo odlučili da idemo.

Idemo preko Manjače da iskoristimo krivine i malo saobraćaja i uživamo u putu, u mjestu Čađavica se odvajamo za Ključ, poslije Ključa put ravan sa dugim krivinama za uživanje, preko oštrelja do Drvara gdje sjedamo da popijemo kafu a neki i da doručkuju.

Nastavljamo dalje prema Bosanskom Grahovu i odredištu, ubrzo dolazimo do table i odvajanja sa glavnog puta i krećemo prema pećini. Nakon 1,5 km dolazimo do table na drvetu koja nas vodi nekim malim uskim putem do pećine a priroda polako uzima i taj put sebi jer je šuma uveliko zauzele svoje mjesto sa obe strane puta. Da napomenem asfalt je skroz do parkinga pred pećinom.

Put od Drvara prema mjestu Resanovci.

Parking pred pećinom i vesela ekipa na okupu.

Pećina je 1979. godine otvorena za posjete i tada je imala rasvjetu, 2014 godine je staza malo renovirana.

Mapa Pećine.

Potreno je 100 godina da stalaktit naraste za 1cm.

U jednom momentu smo svi pogasili svjetla, stajali u krug na dohvat jedni od drugih, u životu nisam video veći mrak ako se tako može reći :).

Kasnije nam je kroz glavu prolazilo šta da smo ostali bez svjetla, ipak smo došli pripremljeni za ovu avanturu.

Kolektivna fotka prije gašenja svjetla.

Tragovi čađi u stagnitu posledica paljenja vatre u pećini.

Oštećeni dio staze, ima ih na još par mjesta ali prohodno.

Pokušaj da se prikaže kolika je prostorija i ja kao model :)

Izlaz iz pećine

Poslije obilaska, treba i pojesti nešto. Otišli smo u Drvar da izroštiljamo ponešto :)

Tankanje goriva u povratku kući, fotograf glavni i odgovorni za obilazak ovako prelijepog mjeta, kum Boris.

Sigurno da ću još koji put obići ovo mjesto i mjesta slična ovome.

Nadam se da ćete uživati u mom prvom putopisu kao što sam i ja uživao. A do tada, vozite sigurno i isplanirano, VooDoo je tu za sva pitanja i savjete